Energija

   Energija oko mene je malo , rekao bih , kontaminirana, pa sam se nasao u nekoj svojoj bolesnoj verziji. Kao da me neka gripa uhvatila zadnjih dana pa se pokusavam ocistiti na sebi svojstven nacin. Osmijehom. I to kad se ono najgore osjecam. U pola noci kad se probudim , ne znajuci da li sanjam ili sam budan. U nekim kosmarnim snovima gdje sanjam puno poznatih ljudi , dodje mi da vrisnem , da iskocim iz svoje koze. Ko zna mozda mi to i uspijeva a onda se ujutro nanovo vratim u svoje tijelo, pa bolujem vec ne znam koji dan. Postoji jedan veliki razlog zbog te moje groznice, ali moram u sebi ostati miran i pribran kako bih bio spreman na ono sto dolazi. Opet osmijeh lebdi preko usana iako mi u glavi nije bas najbistrije.

  Bolest je u svakom slucaju dobra, cisti dusu , smiruje strasti, gasi energiju tamo gdje se energija rasipa , i usmjerava nas na pravi put. Zato mi  na neki nacin prija ovaj talas gripe sto me zakacio, iako je tesko cijeli dan se nositi sa njom. Najlakse bi bilo kada bi se taj talas prespavao ali onda bi dusa jos vise patila. Ovako se ja patim trazeci taj nacin da dusa skine one okove koji joj ne daju naprijed. Jer tijelo ce da ide dokle ide ali dusa je na tom putu koji ko zna koliko traje. 

Oni sto misle vise o tijelu ce reci kako lupam gluposti sto ja i ne zelim da osporavam. Za nekoga stvarno izgledaju mozda kao gluposti. A cak i oni koji se slazu sa mojim razmisljanjem, ni njih ne mogu da osporavam. Kad malo bolje pogledam na svijet oko sebe, ne vidim nista sto bih mogao ili trebao osporavati. Svijet je takav kakav je vec , na meni je da ga takvog prihvatim. Uz neizbjezan osmijeh koji je ipak u ovom trenutku, ali I u bilo kom drugom , iskren i najbitniji i koji otkriva smisao cak i u onome gdje smisla na prvi pogled nema…

  Zasto pominjem osmijeh, tako uporno, pogotovo u situacijama koje nas dovode do granice izdrzljivosti, kada gubimo vjeru i nadu da je ono sto cinimo pravi put, kada nas bolest stigne, nesreca neka… Osmijeh je najveca zastitta koju sebi mozete pruziti , I to najcesce kada nikakvih drugih aduta u rukavu vise nemate. Probajte , sa osmijehom . On je znak da je Vasa dusa spremna za novi korak naprijed, za novu stepenicu , za novu promjenu bez koje ili tonemo ili propadamo , u krajnjoj liniji nestajemo iz ovog zivota.

Vas osmijeh nije signal nikome u vasoj okolini , ne to je mnogo jaci signal koji doseze mnogo dalje od onog mjesta gdje se nalazite. Taj osmijeh stize na pravu adresu i on je jedini spas. Mozete pokusati i sa drugom varijantom,. da se ljutite na svijet oko sebe, na sudbinu, na situacije, na bolest , na nesrecu… Ali nista od toga vam nece dati osjecaj olaksanja , radosti postojanja kao sto to osmijeh moze da vam priusti. Onaj osmijeh koji nista ne trazi zauzvrat nego je tu da pokaze da ste zivi bez obzira na sve okolnosti oko vas.

Neko bi rekao, to je umijece zivljenja a ja bih rekao , to je samo jedan nacin da se putuje kroz zivot …Postoje i mnogi drugi a svakome od nas je dato da biramo svoj...