Vještačka inteligencija

    

Nisam mislio da ću se baviti aktuelnim temama u svom pisanju ali eto čovjek nikad nije načisto kada će doći trenutak da se okrene oko sebe i shvati da je krajnje vrijeme da se nešto kaže i van onoga o čemu obično piše. Da - pogađate , ne zato što se oslanjate na svoju intuiciju nego zato što ste vjerovatno pročitali naslov teksta, bavit ću se u ovom tekstu pojmom vještačke inteligencije. Volio bih da ne moram da se osvrćem na tu temu ali kao da sam primoran da to učinim jer primjećujem da se jedna velika većina ljudi uklopila ili pokušava uklopiti u novi trend koji sam po sebi nije ni toliko strašan iako to može biti. On postaje zastrašujući onda kada ljudi , to jest svi mi, ovu realnost u kojoj živimo zamijenimo sa nekom nazovimo je realnošću, prije bih rekao fantazijom koju nam nudi vještačka inteligencija. Mi i prije njenog implementiranja nismo bili načisto sa realnošću u kojoj živimo. Velika većina nas smatra, navodim ovo kao primjer,  da smo evolucijom nastali od majmuna. Da li smo ili nismo , to svako od nas treba sam da odgonetne. Pa onda drugi primjer - još interesantniji, realnost o mjestu našeg življenja. Iskren da budem, ja bih bio presretan kada bi mi živjeli na onom plavom klikeru zvanom planeta Zemlja , kojeg neki zovu globus. On je onako , iskreno govoreći , prelijep na fotografijama koje su  kompjuterski dovedene skoro, namjerno kažem - skoro , do savršenstva. Jer globus nije nikad bio niti će biti savršen pojam koji objašnjava mjesto gdje mi boravimo u ovom svijetu. To je jedna obična fatamorgana da ne kažem - ogromna laž. Nisam pobornik korišćenja teških riječi a laž je jedna od njih koju kada izgovorite i njom nešto  etiketirate , to se teško može oprati. Ali da ne skrećem sa teme nego da se osvrnem na tekst jedne pjesme iz 1971, poznate rok grupe – Pink Floyd.  Ako ste slušali pjesmu „Echoes“ možete u jednom od stihova naći istinu koja vam je stavljena ispred nosa ali na koju niste obraćali pažnju jer ste mislili da su stihove napisali članovi grupe, Waters ili Gilmore i da oni imaju neku umjetničku crtu u sebi dok zapravo taj jedan stih otkriva istinu , na izvjestan način skrivenu ali ipak vidljivu.

„ No one flies around the sun“ ( Niko ne leti oko Sunca)

 

je stih koji na veoma jednostavan i svima shvatljiv način pokazuje suštinu stvari a to je da teorija heliocentričnog sistema i nauka koja ju je je stvorila negdje griješe, gdje baš - to i nije toliko bitno. Ali ja već na početku skrećem sa zadate teme pa se pokušavam  baviti nekim perspektivama od kojih ljudi obično zaziru. Jer ljudi, jednostavno rečeno, ne vole da čuju istinu. Ma koliko se busali u prsa i govorili hvalospjeve o istinoljubivosti, ljudi se zapravo kriju iza svih praznih fraza o istini, pravdi, poštenju, ljubavi prema ljudskom rodu. A istina je veoma jednostavna , vještačka inteligencija je već godinama tu, ona je čekala samo ovo vrijeme da se objelodani. Da bi bila učinkovita na način na koji je zamišljena generacije mladih ljudi , koji su odrasli uz mobilne telefone i kompjutere, su morale da stasaju i da postanu punoljetni i punopravni nosioci i oslonci savremenog društva. Oni to sada jesu i vrijeme  da se implementira vještačka inteligencija je došlo sa svim mogućim devijacijama moralnih načela o časnosti , poštenju, ljudskoj dobroti, saosjećanju , empatiji i ljubavi. I ovo je tek početak. Najbolja odbrana od te pošasti je bijeg u prirodu i oslanjanje na sva ona čula kojima nas je Svevišnji  Bog obdario a najbitniji od njih je svakako naša intuicija koja prepoznaje laž od istine , stvarnu opasnost od neke izrežirane opasnosti i nesumnjivo je naša najjača veza sa Stvoriteljem. Vrijeme u kojem živimo je za sve nas idealan pokazatelj gdje smo kao bića evoluirali i ko smo zapravo. Svako od nas će imati mogućnost izbora , ne samo da se opredijeli za upotrebu vještačke inteligencije nego za deklarisanje svog bića gdje pripada, da li ljudskoj strani , onoj sa dušom ili nekoj bezdušnoj rasi koja i nema previše veze sa nama, nego je tu u pokušaju da kopira osjećanja i imitira ljudske duše. I tu leži pozitivna strana vještačke inteligencije, ona će sama otkriti ko ima dušu a ko ne. Maske će jednostavno da padnu same  i onima koji gledaju svojim očima sve će biti jasno. I to je jedina pozitivna strana ili perspektiva koju vidim u vještačkoj inteligenciji. Sve ostale karakteristike, vrijednosti i prednosti istoimene su tu da zamute naše vidike, da pomute naše misli i da nas udalji od naše biti, od duše naše. Kad dušu izgubimo mi smo jednostavno odredili kojoj strani pripadamo i vjerovatno da u ovom životu postajemo izgubljeni i nešto nalik na robote.

 Zato mi je ponekad drago kada se recimo moj dobar školski drug javi iz Banata i kaže kako je pšenica dobro rodila, jer on se tim poslom bavi dugi niz godina i onako usput , kroz šalu , govoreći kako ne treba da se brinemo jer će hljeba biti. A onda isto tako, osjetim zanos, u neko kišno popodne šetajući šumskom stazom i okliznuvši se na vlažnu stijenu, dok krećem prema tlu , okrenut leđima i zatvorenih očiju, osjetim pri padu kako dodirujem svojim palcom i kažiprstom desne ruke tlo ispod sebe i kako me , protivno svim fizičkim zakonima, nevidljiva sila podiže u stojeći položaj sa neozljeđenim prstima. Gledam u prste svoje ruke, savijam ih i čudim se kako ni najmanju bol niti ogrebotinu na njima ne primjećujem , u sebi se radujući svjestan ogromne sile koja nas čuva , nekim unutarnjim čulom znajući da to nije nikakva vještačka inteligencija nego naš  Kreator i ljubav koja nas je stvorila i svugdje je prisutna.